Prema Bibliji, Nojeva arka je sagrađena na Božju zapovest da bi Noje spasao sebe i svoju porodicu kao i životinje od Potopa. Ta je pripovest sadržana u hebrejskoj i hrišćanskoj starozavetnoj knjizi Postanja, poglavlja 6-9.
Prema dokumentarnoj hipotezu priča o arki u knjizi postanja bi mogla predstavljati nekoliko originalnih kvazi-nezavisnih izvora, odnosno mogla je nastati kroz proces sažimanja kroz mnoge vekove. To bi moglo objasniti izvesnu zbrku i ponavljanja u tekstu. Mnogi ortodoksni Jevreji, hrišćani i muslimani odbacuju ovu hipotezu, smatrajući da je priča o arci istinita, da ima jednog autora, a da se sve navodni nedostaci mogu racionalno objasniti.
Priča o arci iz knjige postanja ima paralele sa sumerskim mitom o Ziusudri, koji govori kako je Ziusudru Bog upozorio da sagradi plovilo u kojem će izbeći poplavi koju je On poslao. Manje precizne paralele se mogu naći u mnogim drugim kulturama širom sveta. U stvari, priča o Potopu je jedna od najčešćih tema mitologije širom sveta, što i skeptici i vernici koriste kao dokaz u prilog svog stajališta.
Priča o arci je bila predmet opsežnog objašnjavanja u različitim abrahamskim tradicijama, pri čemu su se teoretska rešenja i praktična rešenja (npr. kako se Noje rešavao životinjskog otpada) mešala s alegorijskim tumačenjima (npr. arka kao prethodnica crkve, nudi spas čovečanstvu).
Od početka 18. veka, razvoj geologije i biogeografije kao nauka je omogućio da pojedini prirodnjaci pokušaju opravdati doslovno tumačenje priče o Arci. Usprkos toga, Biblijski literalisti nastavljaju istraživati regiju oko Ararata u severoistočnoj Turskoj gde Biblija kaže da je počivala Nojeva arka.